Zadahtale zore
nad
samostanskim barkama
sveta Benedikta.
Jednoć usnula Gospojina
u
azurnim plaštima
samouka slikara
samoći traveja
sveta Tripuna.
O, Mati.
Ružo rumena,
prosvijetli
srca
ljudi s mora.
Probudi ih
u
neka nova svitanja...
U prozračju
apsida.
Razdanjuju se
otćutali
koloriti
cvjetna praha.
Reljefi.
Freske.
Gravure zvonika.
San Saba.
Besani monah.
Lanterna
razlistalih
stoljeća.
Bdi
u
modrilu purpura.
Umih
se
na izvoru
sveta Dujma.
Okadih
u
kamenu koritu,
rosi
svela smilja.
U nasrtaju valovlja,
osuti mirisi aloja,
smirni...
Dozivljam te
dahom posrebrnih maslinika
bjelinama dalekih jedara.
Dozivljam te
k’o siroče
sjajem voštanica
omjesečalim snima oronulih svjetionika.
Dozivljam te
modra vjerenice
ženo
večernja litanijo.
Dojdi
k’o
proplamsaj sunca
u
polumračjima dugih tivatskih jeseni.
Svetkovine
na Dan mrtvih.
Uranuli mirisi krizantema.
Vječni odjeci
školjki
pjesmara mora
Vide
Alfirevića.
Sanjara kampanela.
Starinskih trifora.
Bogorodičnih nahodišta.
Zastahu uzdasi
veslača
k’o
zahrđale ure
starih kanonika.
Nekoć
plovljahu...
Začeo se Mjesec
iznad Boke.
Zasanjan.
Pepeljast.
Sirotan.
U zavjetrini
mokrih jedara
hladnoći pinija
kormilari.
Okrvavljen
sveđer
nečijom boli.
Bezdušjem.
U zemlji
mramorja
ječermi
džeferdara.
Samotare plejade
ružmarina.
Mjedene pelerine
prosanjanih
zvonika.
Tu
ljubljahu
negdar
stare
majke
svoju đecu
Sinove mornare...
Utihnuli
bokeljski kanconijeri
sonete
madrigali.
Vedute
opustjelih kotorskih ziđa.
Trgovi od oružja
brašna.
Stoljećima.
... k’o će skupiti
suze
porobljelih
pazarskih
duša.
... k’o će Gospode.
Providuri
prčanjski anđeli
mramorni fratarski baldahini.
Koliko je libri teška
ojađena zemna milost
priprosta ljudska okajanja...
Ištem
uncu
bezvremlja
da
izbavim
Oce
iz
noćiju
bezdana.
Klikni za povratak